Zarada koju će ostvariti spajanje MCU-a s likovima čija je prava prethodno držao 20th Century Fox neće biti dovoljna da spasi posrnuli žanr koji sad već godinama bezidejno tumara između kompleksnih narativnih zavrlama proisteklih iz prevelikog broja filmova i serija koje moraju povezati.
Godina 2019. označava veliku prekretnicu u nezamislivo unosnom žanru filmova o superjunacima. U to je vrijeme izašao “Avengers: Endgame”, naslov koji je tada na neko vrijeme nosio titulu filma s najvećom zaradom u povijesti završila treća faza MCU-a, a nakon koje je uslijedilo vrludanje priče i sve manji uspjesi na blagajnama. Od tri lanjska naslova samo je jedan, “Guardians of the Galaxy Vol. III” ostvaro značajan financijski uspjeh, pa je ove godine Marvel odlučio stati na končnicu i ove godine objaviti samo jedan film, “Deadpool & Wolverine”, s likovima na koje je Disney dobio prava nakon što je iste 2019. godine kupio Fox, studio koji je dotad štancao pustolovine X-Mena, ali i brbljavog plaćenika u crvenom kombinezonu kojeg je Ryan Reynolds tumačio u prva dva nastavka vlastite šaljive franšize.
U prvom filmu koji spaja narative iz tih serijala s onima Marvelovog filmskog svemira, glavni junak Deadpool svako toliko baca šale vezane za studijske odnose i njihovu povijest, ali je pitanje koliko su oni prosječnom gledatelju poznati i koliko su zapravo uopće smiješni. Još je veće pitanje koliko će biti razumljivi nakon što prođe neko određeno vrijeme i postanu reliktom prošlosti. Naravno, to namigivanje predanim fanovima žanra zatrpano je u lavini drugih fora, od kojih su mnoge prostačke i razumljivije publici, premda se čini kako je omjer uspješnih i onih manje smiješnih nešto slabiji nego u prethodnim izdancima njegovog serijala.